Jedna životna priča
2 Ožu
Na dobrotvornoj gala-večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva
za školu za djecu sa posebnim potrebama, otac jednog od učenika podijelio je sa prisutnima priču koju neće zaboraviti nitko tko je tada bio prisutan tom događaju.
Zahvalio je školi i njenom predanom osoblju, te nastavio:
- Ukoliko nije ometana vanjskim utjecajima, sve što priroda
stvori je savršeno kreirano. Ali moj sin Siniša ne može naučiti sve one
stvari koje mogu druga djeca. Nije u stanju razumijeti i napraviti sve ono
što i njegovi vršnjaci. Gdje je tu prirodni poredak stvari, kada se radi o mom sinu?
Svi prisutni su utihnuli.
Otac je nastavio:
- Vjerujem da se, kada tjelesno i mentalno invalidno dijete,
poput mog Siniše, dođe na svijet, prilika za iskazivanje istinske ljudske
prirode sama javi i pokaže, i to u vidu načina na koji drugi ljudi tretiraju to dijete.
Potom je nastavio priču;
Siniša i njegov otac šetali su pored parka, gdje su neki
dječaci, koje je Siniša inače poznavao, na terenu igrali nogomet.
Siniša je upitao oca:
- Što misliš, tata, da li bi me pustili da igram s njima?”
(više…)
